U protekle dvije decenije tri ličnosti su dominirale na polju politike i vlasti u Bosni i Hercegovini: Alija Izetbegović, Paddy Ashdown i Milorad Dodik. Sva trojica su djelovali kao politički dominantne figure predsjednika ili premijera i kao takve su ih prešutno i nevoljno prihvatali političari, mediji i međunarodna zajednica. Ipak, nijedan od trojice nije obnašao ustavnu poziciju primjerenu njihovoj stvarnoj političkoj moći.

Izetbegović je bio jedan od tri člana predsjedništva koji su se smjenjivali, Ashdown je bio Visoki predstavnik, a Milorad Dodik premijer i sada predsjednik Republike Srpske.

Specijalni predstavnik Evropske unije u BiH, Lars-Gunnar Wigemark, nedavno je izjavio da “Dejton nije savršen. Treba da ga preradimo i ažuriramo kako bi Bosna mogla stati na svoje noge.”

Jedan od razloga zašto Bosna i Hercegovina nije bila u stanju da stane na noge je što su ustavna vlast i politika u Bosni i Hercegovini neusklađene i djeluju u suprotnim pravcima. Sve dok ne budu funkcionisale kao tandem i gledale u istom smjeru, neće biti moguće ostvariti spoj političkog rukovodstva i efikasne vlasti na teritoriji cijele države koji je neophodan za provođenje socijalnih i ekonomskih reformi.

Over the last two decades three individuals have dominated Bosnian politics and government: Alija Izetbegovic, Paddy Ashdown, and Milorad Dodik. All three operated like politically dominant presidential or prime ministerial figures —and have been tacitly or unwittingly acknowledged as such by other politicians, the media, and the International Community. Yet none held a constitutional post commensurate with their real political power.

Izetbegovic was a member of the three member rotating BiH presidency, Ashdown was High Representative, and Milorad Dodik was Prime Minister and now President of the Republika Srpska.

The EU Special Representative in Bosnia, Lars-Gunnar Wigemark, recently declared that “Dayton was not perfect. We need to refine and update it so that Bosnia can stand on its own.”

One reason Bosnia hasn’t been able to stand on its own is because constitutional government and politics in Bosnia have been misaligned and Janus-faced. Until they work in tandem and face the same direction, the brand of country-wide political leadership and effective governance needed to carry out much needed social and economic reforms will not be possible.