Može se desiti da naredni samit NATO-a, koji se treba održati u julu 2016. u Varšavi, bude četvrti po redu sastanak saveza a da se ne prime nove članice. Bila bi greška pretpostaviti da je sa danima proširenja gotovo, jer politika ‘otvorenih vrata’ NATO-a jedan je od najboljih načina da se zemlje ubijede da naprave reforme svojih ekonomija i vlada. Neuspjeh da se pozove jedan od četiri sadašnja aplikanta – Makedonija, Crna Gora, Gruzija i Bosna i Hercegovina – mogao bi ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu dati laku pobjedu na južnom boku NATO-a.

Politika ‘otvorenih vrata’ je važna da se mobiliziraju Evropa i njeni saveznici oko kolektivne transatlantske odbrane. Prema Članu 10 Vašingtonskog ugovora, svaka evropska zemlja koja ispunjava zahtjeve ugovora, i pokazuje spremnost da doprinese sigurnosti saveza, kandidat je za članstvo. Nasuprot popularnom vjerovanju, u Članu 10 nema ništa što sprječava jednu zemlju da se pridruži NATO-u ako postoji neriješen granični spor ili neko drugo bilateralno neslaganje sa drugom državom.

Ne samo faktor sigurnosti

Korist od proširenja NATO-a ide i izvan pitanja sigurnosti. Raniji talas širenja u Centralnoj i Istočnoj Evropi nakon hladnog rata pokazao je da politička stabilnost koju donosi pripadnost NATO-u takođe stvara povoljnije poslovno i investiciono okruženje. Članstvo u NATO-u obično prethodi ulasku u druge euro-atlantske organizacije, i njegova ekonomska korist je često važna koliko i sigurnosna.

Trenutno su četiri zvanična kandidata koja žele da se priključe savezu: Bosna i Hercegovina, Makedonija, Crna Gora i Gruzija. Druge zemlje, kao što su Kosovo i Ukrajina, nadaju se članstvu jednog dana. Iako je Ukrajini obećan moguć ulazak na samitu u Bukureštu 2008, ne postoje realni izgledi da bi se ovo moglo desiti u skorije vrijeme. Srbija, Moldavija, Azerbejdžan i Jermenija zadržavaju nizak nivo odnosa sa NATO-om, ali aktivno ne traže članstvo. U odgovor na rastuće ratoborno ponašanje Rusije u regionu Baltičkog mora, javnom mnjenju u Finskoj i Švedskoj je sve bliža ideja da će jednog dana postati dio NATO-a. Takođe postoji i veliki upitnik o budućnosti Grčke, čija je dužnička kriza proizvela politički nagib prema proruskim, ljevičarskim partijama.

The next Nato summit, to be held in Warsaw in July 2016, may be the alliance’s fourth in a row without adding new members. Assuming the days of enlargement are over would be a mistake, because Nato’s ‘open door’ policy is one of the best ways to convince countries to reform their economies and governments. Failure to invite one of the four current applicants - Macedonia, Montenegro, Georgia, and Bosnia and Herzegovina - could also hand Russian President Vladimir Putin an easy victory on Nato’s southern flank.

The ‘open door’ policy is critical to mobilising Europe and its allies around a collective transatlantic defence. According to Article 10 of the Washington treaty, any European state that fulfils the requirements of the treaty, and demonstrates the competency to contribute to the alliance’s security, is eligible for membership. Contrary to popular belief, there is nothing in Article 10 that prohibits a country from joining Nato if there is an outstanding border dispute or other bilateral disagreement with another state.

Beyond security

The benefits of Nato enlargement go well beyond the issue of security. The previous wave of expansion into Central and Eastern Europe after the Cold War showed that the political stability brought by belonging to Nato also creates a more favourable business and investment environment. Nato membership usually precedes entry into other Euro-Atlantic organisations, and its economic benefits are often just as important as the security benefits.

Currently, there are four official candidates wishing to join the alliance: Bosnia and Herzegovina, Macedonia, Montenegro and Georgia. Other countries, such as Kosovo and Ukraine, aspire to membership someday. Although Ukraine was promised eventual entry at the Bucharest summit in 2008, there is no realistic prospect of this happening anytime soon.

Serbia, Moldova, Azerbaijan and Armenia maintain low-level relationships with Nato, but are not actively seeking membership. In response to Russia’s increasingly bellicose behaviour in the Baltic Sea region, public opinion in Finland and Sweden has become more receptive to the idea of someday becoming a part of Nato. There is also a big question mark about the future of Greece, whose debt crisis has produced a political tilt towards pro-Russian, leftist parties.

Balkanske opcije

Balkan je odavno zapaljiva šibica u Evropi i nastavlja da bude područje nestabilnosti. Iako se sigurnost u regionu dramatično poboljšala nakon jugoslovenskih ratova u 1990-im, ostaju sektaške podjele koje se dalje produbljuju zbog sporog rasta, visoke stope nezaposlenosti i endemske političke korupcije.

Među balkanskim zemljama Crna Gora i Makedonija su najbliže članstvu u NATO. Kosovo teži da se priključi, ali njegovu nezavisnost nisu priznale četiri zemlje članice saveza (Grčka, Španija, Slovačka i Rumunija) i 4.500 vojnika NATO-a (KFOR) još su na službi u Kosovu.

Većina Srba ne žele da se priključe NATO-u. Prema anketi iz juna 2015. koju je proveo Centar za slobodne izbore i demokratiju (CESID) u Beogradu, 73% stanovništva je protiv ulaska u savez. Sadašnja politika srbijanske vlade nije za članstvo. Srbija je suviše bliska Rusiji da bi postala članica, a NATO ne razmatra o Srbiji kao o zemlji kandidatu.

Makedonija je ispunila sve zahtjeve za prijem u NATO još 2008. i očekivala je poziv te godine. Međutim, za njeno priključenje Grčka je unilateralno dala veto, zbog višegodišnjeg spora sa Skopljem oko ustavnog naziva zemlje.

Crna Gora čini stalni napredak prema članstvu NATO-a i razočarala se kad joj savez nije uputio poziv na samitu u Velsu 2014. Vlada u Podgorici gazi na tankoj žici između održavanja bliskih veza sa Rusijom i jačanja veza sa Zapadom. Na vagi, Crna Gora je uspješna u tome da održi naciju fokusiranu priključenju transatlantskoj zajednici, ali ima znakova da javno mnjenje gubi strpljenje sa Zapadom nakon prošlogodišnjeg odbijanja na samitu u Njuportu.

Bosna i Hercegovina ima mnogo prepreka koje treba preskočiti prije priključenja u NATO. Zemlja mora učiniti znatna poboljšanja kod svojih oružanih snaga i nefunkcionalnog političkog sistema prije nego što dobije poziv da se priključi savezu. Najveća prepreka je nevoljkost srpske komponente u zemlji, Republike Srpske, da upiše vojnu imovinu na svojoj teritoriji kao imovinu centralne vlade – a to je preduvjet za članstvu u NATO.

Balkan options

The Balkans have long been Europe’s tinderbox and continue to be an area of instability. While security in the region has improved dramatically since the post-Yugoslav wars of the 1990s, sectarian divisions remain and have been deepened by sluggish growth, high unemployment and endemic political corruption.

Among the Balkan countries, Montenegro and Macedonia are the closest to Nato membership. Kosovo aspires to join, but its independence is not recognised by four members of the alliance (Greece, Spain, Slovakia and Romania), and 4,500 troops from the Nato-led Kosovo Force (KFOR) still serve in the country.

Most Serbs do not want to join Nato. According to a June 2015 poll conducted by Belgrade-based Centre for Free Elections and Democracy (CeSID), 73 per cent of the population is against joining the alliance. The Serbian government’s current policy is one of non-membership. Serbia is far too close to Russia to become a member and Nato does not consider Serbia to be a candidate country.

Macedonia met all the requirements for Nato admission in 2008 and anticipated an invitation that year. Yet its accession was unilaterally vetoed by Greece, which is engaged in a long-standing dispute with Skopje regarding the country’s constitutional name.

Montenegro has made steady progress towards Nato membership and it was considered a disappointment when the alliance failed to send an invitation at the 2014 summit in Wales. The government in Podgorica walks a fine line between keeping its close ties with Russia and strengthening its bond with the West. On balance, Montenegro has been successful at keeping the nation focused on joining the transatlantic community, but there are signs that public opinion is losing patience with the West after last year’s rebuff at the Newport summit.

Bosnia and Herzegovina has many hurdles to overcome before joining Nato. The country must make substantial improvements to its armed forces and malfunctioning political system before it can be invited to join the alliance. The biggest stumbling block is the unwillingness of the federation’s Serbian component, Republika Srpska, to register military installations on its territory as property of the central government – a precondition for Nato membership.

Nadanja Gruzije

Južni Kavkaz nalazi se na geografskom i kulturnom raskršću koje je stoljećima strateški značajno. Važan gasovod kroz region vodi naftu i gas na evropsko tržište. Kako zemlje EU pokušavaju da umanje njihovu ovisnost od ruske energije, ovi gasovodi će imati ključnu ulogu.

Jedina zemlja u regionu koja se realno može nadati da se priključi NATO-u je Gruzija. Jermenija je suviše blisko povezana sa Rusijom, dok Azerbejdžan više voli da ostane izvan dogovora oko regionalne sigurnosti i posljednjih godina nazaduje u demokratiji.

Gruzija je među zemljama kojima je obećano moguće članstvo u NATO na samitu u Bukureštu 2008. Ubrzo nakon toga uslijedila je ruska invazija i okupacija 20 posto teritorije zemlje. I otad, neke članice NATO-a su daleko od podrške kandidaturi Gruziji – posebno one koje održavaju bliske veze sa Moskvom.

Došlo je do potpune revizije vojske nakon rata 2008. Vlada u Tbilisiju troši oko 4 posto bruto domaćeg proizvoda na odbranu, dva puta više od prosjeka NATO-a. Gruzija je takođe postojana u svojoj podršci preokookeanskim operacijama sigurnosti, šaljući hiljade vojnika u Avganistan i Irak i stotine na Balkan i Centralnoafričku Republiku. Danas Gruzija ima drugi najveći kontigent u Avganistanu nakon Sjedinjenih Država.

Nordijska neutralnost

Tri od pet nordijskih zemalja – Norveška, Danska i Island – su već u NATO-u, ali Švedska i Finska nisu. Agresivno ponašanje Rusije u regionu, uključujući testiranje odbrane nordijskog neba i mora, neviđeno poslije hladnog rata, izazvalo je veliku raspravu u obje zemlje o priključenju u savez. I Finska i Švedska su dale svoj doprinos u operacijama NATO-a u prošlosti i redovno učestvuju u zajedničkim manevrima.

Švedska drži svoj neutralni status od 19. stoljeća, ali sve je veća zabrinutost da opadanje vojne sposobnosti u zemlji više ne nudi adekvatnu samoodbranu. Ambasador Rusije u Stokholmu nedavno je upozorio da Švedska reskira vojni napad ako postane članica NATO-a. Javno mnjenje ostaje podijeljeno po ovom pitanju, ali se podrška priključenju savezu tokom protekle godine povećala.

Nova koalicija centra i desnice u Finskoj uključila je opciju apliciranja za članstvo u NATO ‘u bilo koje vrijeme’, stoji u njenom zvaničnom saopćenju o ovom pitanju, pokazujući kako se mišljenje u toj zemlji, odlučnoj da ostane neutralna od Drugog svjetskog rata, takođe mijenja.

Grčki izlazak

Nijedna zemlja nikad nije napustila NATO i ne postoji neki unutrašnji mehanizam da bi se članica izbacila. Tako da je članstvo u savezu slično onom u eurozoni. I mada je bio veliki međunarodni fokus na tome da li će Grčka odustati od eura i moguće EU, nije bilo puno rasprave o budućnosti Grčke u NATO-u.

Grčka je postala neugodno bliska sa Rusijom tokom vlade premijera Alexisa Tsiprasa i njegove stranke Syriza. Manje od 24 sata nakon pobjede Syrize na parlamentarnim izborima u januaru, zapažen je dolazak ruskog ambasadora u sjedište stranke. Nije tajna da su Atina i Moskva razgovarale o mogućoj ruskoj ekonomskoj pomoći. U junu 2015. ruski ratni brod Korolev je zatražio pristajanje u Grčkoj.

Najnezgodniji u ranijim pozivima Syrize, u proglasu partije 2013, bio je poziv za izlazak iz NATO-a i zatvaranje svih stranih vojnih baza. Gospodin Tsipras je izrazio umjereniji stav nakon preuzimanja vlasti i čak se pridružio produženju sankcija EU protiv Rusije.

Ipak su neke članice NATO-a zabrinute vezom grčke i ruske vlade, pošto to predstavlja prijetnju u organizaciji koja sve važne odluke donosi jednoglasno.

Georgia’s aspirations

The South Caucasus sits at a geographical and cultural crossroads that has been strategically significant for centuries. Important pipelines through the region carry oil and gas to European markets. As EU countries try to lessen their dependence on Russian energy, these pipelines will become crucial.

The only country in the region that can realistically aspire to join Nato is Georgia. Armenia is too closely aligned with Russia, while Azerbaijan prefers to remain outside regional security arrangements and has been backsliding on democracy in recent years.

Georgia was among the countries that were promised eventual Nato membership at the Bucharest summit in 2008. A Russian invasion and occupation of 20 per cent of the country’s territory followed shortly after. Since then, some Nato members have been far from supportive of Georgia’s candidacy – especially those enjoying close relationships with Moscow.

The country’s military underwent a complete overhaul after the 2008 war. The government in Tbilisi spends about 4 per cent of gross domestic product on defence, more than twice the Nato average. Georgia has also been steadfast in its support for overseas security operations, contributing thousands of troops to Afghanistan and Iraq and hundreds to the Balkans and the Central African Republic. Today, Georgia has the second largest contingent in Afghanistan after the United States.

Nordic neutrals

Three of the five Nordic countries - Norway, Denmark and Iceland - are already in Nato, but Sweden and Finland are not. Russia’s aggressive behaviour in the region, including testing of the Nordic air and sea defences not seen since the Cold War, has sparked a major debate in both countries about joining the alliance. Finland and Sweden have both contributed to Nato-led operations in the past and regularly participate in joint training exercises.

Sweden has maintained its neutral status since the 19th century, but there is increasing concern that the country’s declining military capability no longer provides adequate self-defence. Russia’s ambassador in Stockholm recently warned that Sweden would risk military attack if it became a Nato member. Public opinion remains divided on the issue, but support for joining the alliance has increased over the past year.

Finland’s new centre-right coalition has included the option of applying for Nato membership ‘at any time’ in its official position statement, showing how opinion in that country, a determined neutral since World War II, is also shifting.

Greek exit

No country has ever left Nato and there is no internal mechanism for kicking a member out. That makes membership in the alliance similar to that in the eurozone. Yet while there has been a lot of international focus on whether Greece might pull out of the euro, and eventually the EU, there has been less discussion about Greece’s future in Nato.

Greece has become uncomfortably close to Russia under the rule of Prime Minister Alexis Tsipras and his Syriza party. Less than 24 hours after Syriza won the January parliamentary elections, the Russian ambassador was spotted entering the party’s headquarters. It is no secret that Athens and Moscow have discussed possible Russian economic assistance. In June 2015, the Russian warship Korolev even made a port call in Greece.

Most troubling is Syriza’s earlier calls, in the 2013 party manifesto, for a pullout from Nato and the closure of all foreign military bases. Mr Tsipras has expressed more moderate views since taking power and even went along with extending EU sanctions against Russia.

Nevertheless, some Nato members are concerned by the Greek government’s Russian connection, since it poses the threat of disruption in an organisation that makes all major decisions on the basis of unanimity.

Scenariji za proširenje

NATO će držati vrata otvorena za nove članice sve dok u Evropi ima demokratskih zemalja koje ispunjavaju zahtjeve za ulazak. Savez je vrlo jasno dao na znanje da nečlanice kao što je Rusija ne mogu izglasavati veto na članstvo drugih zemalja.

Najvjerovatniji scenariji:

- Crna Gora je pozvana da se priključi NATO-u na samitu u Varšavi 2016.

- Makedonija ostaje blokirana pošto fokus Grčke na ekonomsku krizu isključuje odlučivanje o imenu

- Jermenija i Azerbejdžan ostaju izvan NATO-a i ne traže da se priključe savezu

- Grčka ostaje u NATO-u uprkos bliskih veza vlade s Moskvom

- Bosna i Hercegovina napreduje prema priključenju u NATO ali je u neugodnom položaju zbog internih podjela sa Republikom Srpskom

- Finska i Švedska produbljuju saradnju sa NATO-om ali bez priključenja

- NATO nastavlja da gradi bliže veze sa Gruzijom tokom narednih 5-10 godina ne nudeći članstvo

Manje vjerovatni scenariji:

- Ukrajina implementira tražene ekonomske, vojne i političke reforme potrebne da se priključi NATO-u tokom narednih deset godina

- Gruzija se pridružuje NATO-u čak prije nego što dođe do rješenja oko okončanja ruske okupacije Južne Osetije i Abhazije

- Makedonija i Grčka rješavaju spor oko imena na vrijeme da bi Makedonija bila pozvana da se priključi NATO-u na samitu u Varšavi

- Srbija se više povezuje sa NATO-om i aplicira za članstvo

- Finska i Švedska se priključuju NATO-u u doglednoj budućnosti

- Sve zemlje članice NATO-a priznaju Kosovo i zemlja formalno ističe svoju kandidaturu

Scenarios for enlargement

Nato will keep its door open to new members so long as there are democratic countries in Europe that meet the entry requirements. The alliance has made it very clear that non-Nato members like Russia cannot exercise a veto over other countries’ membership.

Most likely scenarios:

• Montenegro is invited to join Nato at the Warsaw summit in 2016

• Macedonia remains blocked as Greece’s focus on its economic crisis precludes resolution of the name dispute

• Armenia and Azerbaijan remain outside Nato and do not seek to join the Alliance

• Greece stays in Nato despite the government’s closer ties with Moscow

• Bosnia and Herzegovina makes progress towards joining Nato but remains stymied by internal divisions with Republika Srpska

• Finland and Sweden deepen cooperation with Nato without joining

• Nato continues to build closer relations with Georgia over the next 5-10 years without offering membership

Less likely scenarios:

• Ukraine implements the required economic, military and political reforms needed to join Nato within the next decade

• Georgia joins Nato even before a settlement is reached ending the Russian occupation of South Ossetia and Abkhazia

• Macedonia and Greece resolve the name dispute in time for the former to be invited to join Nato at the Warsaw summit

• Serbia aligns more closely with Nato and applies for membership

• Finland and Sweden join Nato in the foreseeable future

• Kosovo’s independence is recognised by all Nato members and the country formally declares its candidacy