R. Bruce Hitchner:

Ograničeni mandat za profesionalne političare u Bosni i Hercegovini: ideja o tome čije je vrijeme doslo?

Izbori vlada na državnom i entitetskim nivoima su za tri godine. Ali nije suviše rano – i svakako u okviru nedavnog opredjeljenja političkih lidera u BiH da pokrenu ekonomske i političke reforme – da se razmisli o uspostavi ograničenog mandata za izabrane i postavljene funkcionere na državnom i entitetskim nivoima.

18.03.2015.

R. Bruce Hitchner:

Professional Politicians and Term Limits in Bosnia-Herzegovina: An Idea Whose Time has Come?

Government elections at the state and entity levels lie three years into the future. But it is not too soon----and certainly within the scope of the recent commitment of BiH political leaders to pursue economic and political reforms - to consider establishing term limits for elected and appointed officials at the state and entity levels.

18.03.2015.

Ograničen mandat bi obeshrabrio pojavu političara od karijere i pružio mogućnost onim koji su izabrani da ostanu u bližem kontaktu sa izbornim tijelom koje predstavljaju. Takođe bi smanjili endemske probleme nepotizma, korupcije, posebnih interesa i inerciju kad dođe do reformi.

Isto vrijedi i za političare i ministre koji idu s jedne na drugu funkciju, od državnog do entitetskog nivoa.

Kad je riječ o ograničenom mandatu ima i nedostataka. Glasači bi trebali da imaju pravo birati one za koje vjeruju da će najbolje zastupati njihove interese. Niko ne želi da izgubi političara koji sprovodi agendu kao državnik bez obzira na to koliko je dugo na određenom položaju. Političari koji su dugo u službi takođe sa sobom donose iskustvo, veze i razumijevanje složenih pitanja koja su važna za donošenje zakona i efikasno vladanje.

Ali u BiH, nedostaci bi prevagnuli nad potencijalnim prednostima ograničenog mandata i imenovanja. Sada je u vladi previše političara koji se tu vrte od rata i neposredno poslije rata. Dugogodišnja služba u vlasti ili prelazak s jednog mjesta na drugo, u kombinaciji sa korozivnim efektima karijere kojom preovlađuju posljedice rata i grubost etno-nacionalističke politike, smanjili su efikasnost i uvid mnogih od tih doživotnih političara kad je riječ o nalaženju pozitivnih rješenja za probleme u BiH, i višegodišnjoj nefunkcionalnosti vlade na svim nivoima.

Ograničen mandat ima mogućnost da promijeni ponašanje zvaničnika. Možda su političari i vladini službenici sa ograničenim mandatom spremniji da pokrenu reforme i usaglase propise a ne da podlegnu političkoj snalažljivosti i manevrisanju što ide uz one koji ostaju čvrsto na položaju prilikom glasanja po partijskim linijama iz godine u godinu.

Ograničeni mandat i imenovanje nisu rješenje za političku gužvu s kojom se suočava BiH. Ipak, zaslužuju da se o njima razmisli pod izvjesnim okolnostima. Čak i kad bi ta ograničenja bila izglasana kao zakon ili kao amandman na ustav, uvijek se mogu opozvati u budućnosti ako se zaključi da su poslužili svrsi.

Postoje i zakonski i ustavni putevi za ograničenje mandata i postavljenja prikladni za BiH, a mogu se oblikovati prema ograničenjima mandata u drugim zemljama EU. Jedna od opcija jeste da se ograniče sva izborna mjesta u vladinim uredima na državnom i entitetskim nivoima na dva mandata; a na tri mandata za parlamente na oba nivoa. Isto tako mandat i broj položaja u vladi koje jedna osoba može da zauzima treba biti ograničen na dva mandata, uz maksimalno tri postavljenja u periodu od osam godina, nakon čega bi uslijedio moratorij od 4+ godine prije nego što bi se ponovo kandidovao. Nije vjerovatno da će političari podržati bilo kakva ograničenja njihovih interesa da služe koliko žele. Ali karijera u politici, ako je prati neodgovornost ili korupcija, ima za posljedicu visoku cijenu izvan života pojedinca koji sprovodi i obavlja taj poziv. Građani bi trebali da imaju važnu riječ o tome da li je život u politici apsolutno pravo ili građanska privilegija, posebno u BiH gdje neki građani nemaju ista prava kao drugi da zauzimaju mjesto u vlasti, dok drugi služe doživotno.

Term limits would discourage the emergence of career politicians and, and provide the opportunity for those elected to remain in closer touch with the electorate they represent. They would also mitigate against the endemic problems of cronyism, corruption, special interests, and inertia when it comes to reforms.

The same holds true for politicians and ministers who move from one appointed state or entity function to another, up and down the spectrum.

There are disadvantages to term limits. Voters should have the right to choose those they believe will best represent their interests. Nobody wants to lose a politician who has pursued a statesmanlike agenda no matter how long they have served. Longer-serving politicians also bring the experience, connections, and an understanding of complex issues that are critical to passing legislation and governing effectively.

But in BiH, the potential advantages of term and appointment limits would outweigh the disadvantages. Too many politicians now in government have been around since the war or shortly thereafter. The long years in office or one appointed post after another combined with the corrosive effects of a career dominated by the consequences of the war and the harshness of ethno-nationalist politics have reduced the effectiveness and imagination of many of these life-time politicians when it comes to finding positive solutions to the problems of BiH, and the perennial dysfunctionality of government at all levels.

Term limits have the potential to change the behavior of officials. Term limited politicians and government appointees might be more willing to pursue reforms and compromise legislation than succumb to the political gamesmanship and jockeying that goes with having to remain steadfast in voting along party lines year after year after year.

Term and appointment limits are not a panacea for the political gridlock facing BiH. Yet there is certainly merit in considering them under the circumstances. And even if such limits were to be legislated by law or as an amendment to the constitution, they can always be repealed in the future if they are perceived to have served their purpose.

There are both legislative and constitutional paths to term and appointment limits suitable to BiH, which could be modeled on term limits elsewhere in the EU. One option would be to limit all elective government offices at the State and Entity levels to two terms; and to three terms for parliaments at both levels. Similarly the mandate and number of appointed posts in government that one person could occupy would be limited to two terms, with a maximum of three posts in a period over eight years, followed by a moratorium of 4+ years before they could run for elected office or serve as an appointed official.

Politicians are unlikely to support any constraints on their interest to serve as long as they wish. But a career in politics, if pursued irresponsibly or corruptly, carries a high cost well beyond the life of the individual who pursues and practices that profession. Citizens should perhaps have greater say on whether a life in politics is an absolute right or a civic privilege, particularly in BiH where some citizens don’t have the same rights to hold office as others, and still others serve for a lifetime.

R. Bruce Hitchner [glavni urednik: Dialogue-BiH2.0 – Dijalog] R. Bruce Hitchner je profesor na katedri klasičnih studija i međunarodnih odnosa i direktor programa studija za mir i pravdu na Tufts University. On je takođe i predsjedavajući upravnog odbora The Dayton Peace Accords Project.

R. Bruce Hitchner [Editor-in-Chief: Dialogue-BiH2.0 – Dijalog] R. Bruce Hitchner is Professor of Classics and International Relations and Director of the Peace and Justice Studies Program at Tufts University. He is also Chair of the Dayton Peace Accords Project.

Odgovornost za informacije i gledišta iznesena u ovom članku, isključivo leži na autorima i nužno ne odražavaju mišljenje urednika Dialogue - BiH2.0 – Dijalog, njegovog savjetodavnog odbora, Tufts univerziteta, partnera, pobornika i donatora.

Responsibility for the information and views set out in this article lies entirely with the authors, and do not necessarily reflect the opinion of the Dialogue - BiH2.0 - Dijalog Editors, its Advisory Board, Tufts University, Partners, Supporters and Donors.}

DIALOGUE - BIH2.0 - DIJALOG je posvećena promociji otvorenog pristupa politici, informacijama i djelovanju vlasti, na prostoru Bosne i Hercegovine.
DIALOGUE - BIH2.0 - DIJALOG is committed to promoting Open Policy, Open Information, and Open Government across Bosnia-Herzegovina.

© DIALOGUE - BIH2.0 - DIJALOG (2015)