Sistemi obrazovanja na Balkanu su izuzetno selektivni: najbolji učenici imaju pristup gimnaziji, dok drugi pohađaju stručne škole. Djeca tako obrazovanih roditelja krenuće njihovim stopama. Visoka stopa upisa u stručnee škole ne odgovara efikasnosti u formiranju stručnosti. Obiman istraživački projekat LSE istraživača, čiji je pregled nedavno objavila European Training Foundation, pokazuje da su dodjela više resursa, poboljšanje nastavne obuke i ažuriranje nastavnog programa ključne mjere da bi došlo do preokreta.

Poboljšanje stručnog obrazovanja i obuke (na Zapadnom Balkanu je hitno potrebno da bi se pogurala stručnost radne snage i osiguralo da se dobrobiti oporavka iz duboke ekonomske krize posljednjih godina uveliko prošire među stanovništvom. Zbog teškog uticaja ekonomske krize u ovom regionu nezaposlenost je dostigla ekstremni nivo. Na primjer, prema Labor Force Survey za 2013. u Bosni i Hercegovini stopa nezaposlenosti je 27.5%, dok je stopa nezaposlenosti mladih 59.1%. Opasnost od daljih socijalnih nemira, kao što je viđeno u Bosni početkom ove godine, će ostati ukoliko mladi ljudi ne steknu umijeća potrebna za pristup proizvodnim radnim mjestima i ako im se ne osigura optimističnija budućnost.

Sistemi obrazovanja u većini zemalja na Zapadnom Balkanu su izrazito selektivni. Bolji učenici dobijaju pristup u gimnazije (slično starim britanskim gramatičkim školama) dok drugima ostaje opcija da pohađaju stručne škole. Iako srednje obrazovanje nije obavezno (Makedonija je izuzetak jer je 2008. izglasala obavezno pohađanje srednjih škola), većina učenika pohađaju srednje škole. Upis u stručne škole varira, i relativno je nizak u Albaniji u poređenju sa EU prosjekom, dok je viši u zemljama bivše Jugoslavije, gdje se udio učenika srednjeg obrazovanja u stručnim školama približava austrijskom nivou (vidi Grafikon 1), i često se smatra najboljim primjerom stručnog obrazovanja. Međutim, visoka stopa upisa u stručne škole ne odražava slične nivoe efikasnosti u formiranju stručnosti kao što je postignuto u Austriji.

Education systems in the Balkans are highly selective: best performing students gain entry into gymnasia, while others attend vocational education training (VET) schools. Children of VET-educated parents are likely to follow in their genitors’ footsteps. High rates of vocational enrolment, furthermore, are not matched by effectiveness in skill formation. A large research project by LSE researchers, whose overview has been recently published by the European Training Foundation, suggests that allocating more resources, improving teacher training and updating curricula are key measures to allow for a change of tide.

An improvement in vocational education and training (VET) in the Western Balkans is urgently needed to boost the skills of the labour force and ensure that the benefits of recovery from the deep economic crisis of recent years are widely spread among the population. Due to the heavy impact of the economic crisis in this region, unemployment has reached extreme levels. For example, in Bosnia and Herzegovina the unemployment rate is 27.5% according to the Labour Force Survey for 2013, while the youth unemployment rate is 59.1%. The risk of further social unrest, as seen in Bosnia earlier this year, will remain unless young people are provided with the skills necessary to access productive jobs and secure a more optimistic future.

Education systems in most Western Balkan countries are highly selective. Better performing students gain entry into gymnasia (similar to the old British grammar schools) while others have the option to attend vocational schools. Although attendance at secondary education is not compulsory (Macedonia is an exception in having made attendance at secondary level compulsory in 2008), most students attend secondary schools. Enrolment in VET schools varies, being relatively low in Albania in comparison with the EU average, and higher in the countries of former Yugoslavia, where the share of secondary students in VET schools approaches the Austrian level (see Figure 1), often considered a best example of vocational education. However, the high rates of vocational enrolment do not reflect similar levels of effectiveness in skill formation as has been achieved in Austria.

Nedavni zajednički istraživački projekt koji su sproveli istraživači na LSE i lokalni istraživački partneri istražio je dimenzije društvene marginalizacije na srednjem nivou stručnih škola na Zapadnom Balkanu, gdje je sistem obrazovanja visoko selektivan. Istraživanje je takođe ispitalo stručno školovanje u Turskoj i Izraelu, zemljama koje se suočavaju sa sličnim potrebama da bi se poboljšalo uključenje u društvo u njihove stručne sisteme. Napravljena su ukupno 84 opsežna intervjua sa ključnim kreatorima politike i drugim sudionicima, kao i 223 intervjua obavljena u školama i lokalnim zajednicama. Sve to uz 745 upitnika za nastavnike i 2,862 upitnika za učenike, predstavlja osnovu za ovo istraživanje. Studija je rezultat studije u devet zemalja i pregled studija koji su napisali istraživači sa LSE a koji je objavila European Training Foundation.

Istraživanje je naglasilo ulogu stručnih škola kao važnog izvora transmisije društvene marginalizacije, tačno određujući niz ‘mjesta društvene marginalizacije’ koja su identifikovana kao kritične tačke u obrazovnom ciklusu na kome se može naglasiti ili umanjiti rizik od društvene marginalizacije (upis u školu, školovanje i prelazak iz škole na radno mjesto ili dalje obrazovanje). Prevladava situacija koja ističe kaskadne efekte društvene marginalizacije dok učenici napreduju u karijeri kroz njihove stručne škole.

Upis u školu

Proces selektivnog upisa ograničava kretanje učenika naprijed jer većina učenika koji pohađaju stručne škole idu stopama njihovih roditelja, koji takođe ističu da su išli u te škole. Radnička klasa mladih ljudi i učenika slabijeg ekonomskog statusa će najvjerovatnije biti usmjereni u stručnu školu, u poređenju sa djecom roditelja iz srednje klase koji će najvjerovatnije ući na akademske škole. Manje je vjerovatno da će učenici čiji su roditelji slabijeg ekonomskog stanja dobiti potporu kod kuće za svoje studije (vidi Grafikon 2), što je važan element školovanja na Zapadnom Balkanu gdje se od učenika očekuje da dobijaju znatnu potporu od svojih roditelja.

A recent participatory action research project carried out by researchers at LSE and local research partners has investigated the dimensions of social exclusion in secondary level vocational schools in the Western Balkans, where the system of education is highly selective. The research also investigated vocational schooling in Turkey and Israel, countries which face similar needs to improve social inclusion in their VET systems. In all, 84 in-depth interviews were conducted with key policy makers and other stakeholders and 223 interviews were held in schools and local communities. These, together with 745 teacher questionnaires and 2,862 student questionnaires, form the evidence base of this research. The study generated nine country papers and an overview paper written by researchers from the LSE that has been published by the European Training Foundation.

The research underlined the role of VET schools as an important source of transmission of social exclusion, pinpointing a series of ‘sites of social exclusion’ that were identified as critical points in the education cycle at which the risk of social exclusion may be accentuated or lessened (entry into school, the schooling experience, and transition from school into work or further education). The prevailing situation highlights the cascading effects of social exclusion as students progress through their VET school career.

Entry into school

The selective entry process limits upward mobility of students since most students who attend VET schools follow in the footsteps of their parents, who also tend to have been to VET school. Working class young people and students from disadvantaged backgrounds are more likely to be channelled into VET school compared with children of middle class parents who are more likely to enter academic schools. Students whose parents are economically disadvantaged are also less likely to receive support at home for their studies (see Figure 2), normally an important element of the learning process in the Western Balkans where students are expected to receive substantial support from their parents.

Iskustvo u školi

Kad učenici uđu u stručnu školu često su u okruženju lošeg obrazovanja, što koči njihovo učenje i kasniju integraciju uradno okruženje. Iako skoro svi učenici priznaju da je uspjeh u školi veoma važan za njihovo buduće zaposlenje, iskustvo iz škole u mnogim slučajevima izgleda kao da pojačava društvenu marginalizaciju učenika slabog materijalnog položaja. Istraživači su našli dokaz o slaboj infrastrukturi u stručnim školama zbog neulaganja u opremu i zgrade, prepreka za efikasno učenje zbog zastarjelog nastavnog programa koji se nije prilagodio potrebama promjenjivog tržišta rada, slabih nastavnih metoda i slabosti nastavnika u poznavanju predmeta.

Razvoj nastavnog programa u Bosni i Hercegovini. Program za neke predmete nije se promijenio od 2003 (IT) a kod nekih čak od 1994. Školi je dopušteno da samostalno mijenja samo 10% nastavnog programa, dok odgovorno ministarstvo određuje ostatak kroz opsežnu birokratiju. U slučaju stručnih škola, specijalizovanih za tehnologiju kao predmet gdje se stalno nešto razvija i mijenja, kao u Sarajevu i Mostaru,, postoji potreba da se nastavni program prilagodi modernism trendovima na redovnoj osnovi. Uprkos hitnoj potrebi da se ažurira nastavni program, sami nastavnici su često protiv promjene nastavnog programa jer se plaše da bi mogli izgubiti radno mjesto jer njihova oblast zaostaje. (Branković i Oruč)

Iako je većina učenika sretna u školi, postoji i manjina koja ima razočaravajuće iskustvo. Te učenike su najvjerovatnije zlostavljali drugi učenici, osjetili neprijateljstvo nastavnika i imaju slabo znanje (vidi Grafikon 3). Onesposobljeni učenici i oni iz siromašnijih porodica tipično spadaju u kategoriju učenika koji imaju nezadovoljavajuće iskustvo u školi.

Experience at school

Once students enter VET school they frequently experience a poor educational environment, which holds back their learning and subsequent integration into the world of work. While almost all students recognise that success in school is very important for their future job prospects, the school experience in many cases appears to reinforce the social exclusion of disadvantaged students. The researchers found evidence of poor infrastructure at VET schools due to underinvestment in equipment and buildings, obstacles to effective learning due to out-dated curricula that have not adapted to changing labour market needs, poor teaching methods and weaknesses in teachers’ subject knowledge.

Curriculum development in Bosnia and Herzegovina. The curricula for certain subjects have not been changed since 2003 (IT) and for some even since 1994. The school is allowed to change only 10% of its curriculum independently, while the responsible ministry establishes the rest through extensive bureaucracy. In the case of vocational schools specialised in technology, like Sarajevo or Mostar, an ever-changing subject, there is a need to adapt the curriculum to modern developments on a regular basis. Despite the pressing need to update the curricula, teachers are often not in favour of changing the teaching program because they fear that they might lose their job as their field becomes out-dated. (Branković and Oruc)

Although most students are happy at school, there is a minority of students who has had a disappointing experience. These students are more likely to have been bullied by other students, find teachers unfriendly and have a poor learning experience (see Figure 3). Disabled students and those from disadvantaged backgrounds typically fall into the category of students who have an unsatisfactory experience at school.

Kad je riječ o praktičnoj obuci, sati provedeni na radnom mjestu u kompaniji uveliko se razlikuju po školama i zemljama, i povlašteni pristup naukovanju dat je naprednijim učenicima. Sve u svemu, nema dovoljno praktične obuke da mnogom učenicima obezbijedi zdravu osnovu za stručno znanje i iskustvo. Ipak ima primjera dobre prakse, kao što je u Foči (Bosna i Hercegovina) gdje nastavnici posjećuju i razvijaju bliske odnose sa poslodavcima kod kojih učenici dobijaju praktičnu obuku. Tako je jedan poduzetnik iz Foče zapazio da učenici često sami od sebe ostaju duže nego što je potrebno kako bi naučili više.

Prelazak na posao ili više obrazovanje

Kad napuste školu učenici dobijaju neznatnu formalnu pomoć u nalaženju posla i daleko više se oslanjaju na pomoć porodice i prijatelja nego na javne servise za zapošljavanje ili instutucije za savjetovanje o karijerama (vidi Grafikon 4). Ovo naglašava važnost društvenog kapitala i umrežavanja u podršci na prelazu iz škole na posao na Zapadnom Balkanu. Vjerovatnije je da će učenici sa visokim nivoom društvenog kapitala prije naći posao i iskoristiti umijeća koja su naučili u školi.

With regard to practical training, the hours spent in work placements in a company differ widely across schools and countries, and preferential access to apprenticeships given to more advantaged students. On the whole, there is insufficient practical training to provide many students with a sound basis of vocational knowledge and experience. There are nevertheless examples of good practice, such as in Foča (Bosnia and Herzegovina) where teachers visit and develop close relationships with the businesses where students receive practical training. As a result, one employer from Foča noted that students often stay longer hours than necessary in order to learn more on their own initiative. Transition to work or higher education

On leaving school, students receive little formal assistance in finding a job, and tend to rely far more on assistance from family and friends than from public employment services or career guidance institutions (see Figure 4). This highlights the importance of social capital and networks of connections in supporting the transition from school to work in the Western Balkans. Students with a high level of social capital are more likely to find a job and make use of the skills that they have learnt at school.

Modernizacija sistema stručnih škola dešava se različitom brzinom u zemljama obuhvaćenim istraživačkim projektom, gdje su nacionalni ciljevi stavljeni u red sa EU ciljevima i namjerama kao što je istaknuto u EU strategiji ‘Obrazovanje i obuka 2020’ i Saopćenju iz Briža 2010. Orjentacije te politike u zemljame Zapadnog Balkana varira između onih koje naglašavaju uključenje u društvo i onih koje se fokusiraju na prilagodbu tržištu rada, ali u oba slučaja napravljen je slab napredak u uspostavi horizontalnih institucionalnih struktura uključujući Vijeća i Sektor vijeća za zaposlenja, što olakšava pristup brojnijim učesnicima u postavci politike stručnog obrazovanja.

Kreatori politike u regionu su svjesni problema s kojim se susreće stručno obrazovanje pa su oduševljeno učestvovali u istraživačkom projektu. Zaključci istraživanja predstavljeni su na radionicama u svakoj od zemalja uključenoj u studiju da bi se dobili povratni komentari od praktičara i političara. Ti komentari su iskazani u finalnom izvještaju, što nudi nekoliko preporuka za promjenu politike, uključujući odredbu za više resursa za stručne škole, boljoj obuci nastavnika u uključenju u društvo, ažuriranju nastavnog programa sa učešćem lokalnih poslodavaca, i fokusiranje na poboljšanju nastavnih metoda i odnosa nastavnik-učenik. Škole su takođe potaknute da ojačaju veze sa njihovim lokalnim zajednicama i uključe lokalne volonterske neprofitne organizacije u obezbjeđenju vannastavnih aktivnosti. Nekoliko primjera novih političkih inicijativa u regionu mogu se direktno pripisati istraživačkom projektu i njegovim saznanjima.

Modernisation of VET systems has been taking place at differing speeds in the countries covered by the research project, with national priorities being set in line with EU goals and objectives for VET as outlined in the EU Strategy ‘Education and Training 2020’ and the Bruges Communiqué of 2010. VET policy orientations in WBTI countries vary between those that emphasise social inclusion and those that focus on adjustment to the labour market, but in both cases slow progress has been made in establishing horizontal institutional structures including VET Councils and occupational Sector Councils that facilitate a more participatory approach to the setting of VET policy.

Policy makers in the region are aware of the difficulties facing VET education, and participated enthusiastically in the research project. The research findings have been presented at policy workshops in each of the countries involved in the study to gather comments and feedback from practitioners and policy makers. These comments were reflected in the final report, which makes several recommendations for policy change including provision of more resources to vocational schools, improved teacher training in the dimension of social inclusion, updating the curricula with the participation of local employers, and focusing on improving teaching methods and teacher-student relations. Schools are also encouraged to forge stronger links with their local communities and involve local voluntary non-profit organisations in the provision of extra-curricular activities. Several examples of new policy initiatives in the region can be attributed directly to the research project and its findings.