Vrhovni sud Bosne i Hercegovine je utvrdio da je segregacija djece u školama ‘bazirana na etničkoj osnovi’ nezakonita, naredivši rasno podijeljenim školama u zemlji da napokon okončaju praksu dugu skoro dvadeset godina od završetka rata u Bosni.

Odluka je šamar u lice nacionalističkim političarima u južnom regionu Bosne, Federaciji Bosne i Hercegovine, koji su se dugo opirali pozivima za integraciju. Godine 2007. bosanska ministrica obrazovanja, Greta Kuna, ismijala je ideju da hrvatska i muslimanska djeca mogu biti podučavana u zajedničkim razredima: “Ne možete miješati kruške i jabuke. Jabuke sa jabukama, a kruške s kruškama.”

Odluka suda uglavnom se odnosi na Hrvate i Bošnjake (muslimane) koji žive u Federaciji, u kojoj oko pedeset javnih škola koriste model ‘dvije škole pod jednim krovom’. Po ovom sistemu, hrvatski i bošnjački učenici uče u zajedničkim zdanjima – ali u odvojenim učionicama, sa odvojenim nastavnicima – koji piju kafu u odvojenim prostorijama za odmor – i koriste odvojene udžbenike koji uče jasno etnički obojene verzije istorije. U nekim slučajevima učenici ulaze u zgradu kroz odvojene ulaze i igraju se u odvojenim dijelovima igrališta.

“To ustvari ne znači da neko brani (djeci) da budu prijatelji”, izjavila je za VICE News Aleksandra Krstović, programski savjetnik za obrazovanje pri Misiji OSCE u Bosni i Hercegovini. “Ali su prilike da zajedno provode vrijeme veoma ograničene ... Praksa je da ostanu uz svoje grupe.”

Efekti su se odrazili u uzastopnim anketama. U izvještaju Vijeća Evrope iz 2011. zabilježeno je da jedno od šestero bosanske djece ne želi da uči u miješanim razredima. Jedan od osam bosanskih učenika izbjegava druženje sa drugim etničkim grupama. U izvještaju UNICEF-a iz 2009. vidi se da većina mladih Bosanaca vjeruje kako je ‘vezanost za jedan narod jedno od najljepših osjećanja koje neko može da ima’. Iako su današnji učenici suviše mladi da bi svjedočili o bosanskom ratu, naslijedili su njegove ožiljke.

U saopštenju Damira Mašića, federalnog ministra za obrazovanje i nauku, stoji kako se nada da će nova presuda vrhovnog suda dopustiti “djeci da žive jedni s drugima i zajedno provode vrijeme”. Podjele su cementirane otkad su nacionalisti na vlasti u Bosni i Hercegovini. Pročitajte više ovdje. Slučaj je počeo 2012. kad je Vaša prava, nevladina organizacija za ljudska prava, inicirala slučaj u Mostaru. Te godine, općinski sud je izglasao da hrvatska i bošnjačka djeca ne treba da i dalje budu odvojena. Presudu je odbacio kantonalni sud, ali je podržana na vrhovnom sudu Federacije prošlog mjeseca, 29. oktobra.

Iako se odluka primjenjuje samo u Federaciji kao jedinom regionu nad kojim sud ima jurisdikciju, segregacija u školama postoji u različitim formama širom zemlje. Posljednje dvije godine neki bošnjački roditelji u Republici Srpskoj, gdje su Srbi većina, bojkotovali su državne škole – zahtijevajući da njihovu djecu uče odvojeno i isključivo prema bošnjačkom nastavnom programu. U januaru, mediji na Balkanu su izvijestili da je grupa bošnjačke djece povučena iz jedne škole u Sarajevu i ponovo upisana u privremenu školu jedne etničke grupe izvan grada.

Uistinu, svaka od tri etničke grupe u Bosni, Srbi, Hrvati i Bošnjaci, hvališe se svojim nastavnim programom – a roditelji imaju pravo da izaberu koji će program da prate njihova djeca. Raniji napori da se izgradi zajednički nastavni program su propali.

Časovi istorije, posebno su puni etničkog politikanstva – čak i kad govore o temama iz davne prošlosti, kao ko je pucao na austrijskog nadvojvodu Franza Ferdinanda 1914. Godine 2008. Fondacija Otvoreno Društvo objavila je izvode iz raznih školskih udžbenika. “Pravoslavna vjera je najvažnija religija”, pisalo je u jednom srpskom udžbeniku. “Muslimani su etnička grupa a ne religija”, pisalo je u hrvatskom udžbeniku. “Svi Srbi su počinili agresiju i genocid u Bosni i Hercegovini”, učio je bošnjački vodič.

Godine 2000. Vijeće Evrope otišlo je tako daleko da preporuči bosanskim školama da prestanu predavati istoriju o bosanskom ratu. Predložilo je moratorijum na određeno vrijeme dok se lokalni istoričari ne dogovore “o verziji (ili verzijama) nedavnih događaja tako da ih svi prihvate”. To se nije desilo.

Segregacija je, ustvari, relativno nova pojava. Kao mnogo toga u zemlji, počelo je sa raspadom Jugoslavije 1991, što je izrodilo bosanski rat od 1992-5, koji je izazvao tri godine borbi između bosanskih Hrvata (potpomognutim Hrvatskom), Srba (potpomognutim Srbijom) i Bošnjaka. Rat i etničko čišćenje odnijeli su blizu 100,000 života i raselili preko dva miliona ljudi.

Rat se završio 1995. kad su američki i evropski zvaničnici ispregovarali mirovni dogovor u Daytonu, Ohio. Daytonski sporazum pozdravljen je kao diplomatski uspjeh – barem je uspio zaustaviti bosanske frakcije da prestanu sa ubijanjem jedni drugih.

Ali kao ustupak nacionalistima Daytonski sporazum ostavio je široke ovlasti u rukama etničkih partija. Ovo je, zauzvrat, dovelo do rasta preklapajućih i takmičarskih vladinih ureda, koji su, po mišljenju nekih kritičara, učinili Bosnu zemljom u kojoj se ne može vladati. Obrazovni sektor je žrtva ove institucionalne skleroze. Danas zemlja ima 14 ministara obrazovanja, od kojih svaki primjenjuje različite obrazovne standarde.

Poslije 1995. raseljeni Bosanci počeli su da se vraćaju svojim domovima. Ali su bili nepovjerljivi jedni prema drugima – i tako su počeli da se naseljavaju među svojima. Po nekim procjenama, poslijeratna Bosna vrlo brzo je postala etnički podijeljenija nego predratna država. Kad su se roditelji usprotivili pozivima za integrisane školske distrikte, nastao je sistem ‘dvije škole pod jednim krovom’.

Robert Beercroft, bivši ambasador i šef Misije OSCE u Bosni, izjavio je za VICE News da su “dvije škole pod jednim krovom” trebale da budu prelazna faza za reintegraciju škola. Ali, naravno, one su zaživjele po svom.”

Odluka vrhovnog suda obećava preokret – barem u Federaciji – ali će implementacija biti problematična. Vlasti su i ranije obećale da će okončati segregaciju u školama. Federalni ministar obrazovanja Mašić kaže da je do pojedinih okruga da primijeni odluku suda.

“Neće biti lako ubijediti neke Hrvate i Bošnjake da okončaju segregaciju”, izjavio je za VICE News Daniel Serwer, bivši dužnosnik u američkom State departmentu i specijalni izaslanik za Bosnu. “Plaše se da će ona druga grupa zlostavljati u školama.” Drugi sumnjaju da postoji politička volja za promjenu u još uvijek ranjenom Sarajevu, gdje predsjedavaju tri predsjednika Bosne (jedan Srbin, jedan Hrvat i jedan Bošnjak).

Hoće li to uspjeti? Ponekad, kad se postavi političko pitanje, Bosanac će odgovoriti sa pošalicom: “Imam tri mišljenja o tome.”

A supreme court in Bosnia-Herzegovina has ruled that the segregation of schoolchildren “based on ethnic background” is illegal, ordering the country’s racially divided schools to finally end the practice almost twenty years after the end of the Bosnian War.

The ruling is a slap-in-the-face to nationalist politicians in Bosnia’s southern region, the autonomous Federation of Bosnia and Herzegovina, who have long resisted calls for integration. In 2007, one Bosnian education minister, Greta Kuna, scoffed at the notion that Croat and Muslim children could be taught in shared classrooms: “You can’t mix apples and pears. Apples with apples and pears with pears.”

The court’s decision applies to the largely Croat and Bosniak (Muslim) populated Federation, in which around fifty public schools use a “two schools under one roof” model. Under this system, Croat and Bosniak students study in communal facilities — but in separate classrooms, with separate teachers — who drink coffee in separate break rooms — and using separate textbooks that teach distinct and ethnically-tinged versions of history. In some cases, students enter the building via separate entrances and play on separate sections of the playground.

“It’s not really that someone is prohibiting (children) from being friends,” Aleksandra Krstovic, a program adviser for education at the OSCE Mission to Bosnia and Herzegovina, told VICE News. “But opportunities to spend time together are very limited… The practice is that they stay with their own groups.”

The effects have been reflected in successive opinion polls. A 2011 Council of Europe report noted that one in six Bosnian children do not want to study in mixed classrooms. One in eight Bosnian students avoid interactions with other ethnic groups. In 2009, a UNICEF report found that a majority of young Bosnians believed that “being attached to one’s people is one of the most delightful feelings one can have.” Though today’s students are too young to have witnessed the Bosnian war, they have inherited its scars.

In a statement, Federation Education and Science Minister Damir Masic said he hoped the new supreme court ruling would allow “children to live with one another and spend time together.”

Divisions Cemented as Nationalists Hold On to Power in Bosnia-Herzegovina vote. Read more here

The case began in 2012, when the human rights NGO Vasa Prava initiated a case in the southern city of Mostar. That year, a municipal court ruled that Croat and Bosniak children should no longer be segregated. The verdict was overturned by a cantonal court, but then upheld by the Federation’s supreme court late last month, on October 29.

Though the ruling only applies to the Federation as the sole region over which the court has jurisdiction, school segregation exists in varied forms across the country. For the last two years, some Bosniak parents in the Serb-dominated Republika Srpska (Serb Republic) have boycotted state schools — demanding that their children be taught separately and according to an explicitly Bosniak curriculum. In January, Balkan media reported that a group of Bosniak children was withdrawn from a Sarajevo school and re-assigned to a makeshift single ethnicity facility outside the city.

Indeed, each of Bosnia’s three ethnic groups, Serb, Croat and Bosniak, boasts its own distinct curriculum — and parents have the right to choose which program their children follow. Previous efforts to build a common core curriculum have floundered.

History classes, in particular, are fraught with ethnic politicking—even when they address long-ago topics, like who shot Austrian Archduke Franz Ferdinand in 1914. In 2008, the Open Society Foundation published excerpts from a variety of school texts. “Orthodox Christianity is the most important religion,” read one Serbian textbook. “Muslims are ethnic group and not religion (sic),” read a Croat text. “All the Serbs did aggression and genocide on Bosnia and Herzegovina,” instructed a Bosnian guide.

In 2000, the Council of Europe went so far as to recommend that Bosnian schools stop teaching the history of the Bosnian War. It proposed a fixed-term moratorium until local historians could agree “on a version (or versions) of recent events which everyone accepts.” So far, that hasn’t happened.

This segregationist state of affairs is, in fact, a relatively new phenomenon. Like much in the country, it began with the dissolution of Yugoslavia in 1991 — which begot the 1992-5 Bosnian War that gave rise to three years of battle between Bosnian Croats (backed by Croatia), Serbs (backed by Serbia) and Bosniaks. War and ethnic cleansing claimed nearly 100,000 lives and displaced over two million people.

The war ended in 1995, when American and European officials brokered a peace deal near Dayton, Ohio. The Dayton Agreement was hailed as a diplomatic success — for it at last got Bosnian factions to stop slaughtering each other.

But as a concession to nationalists, the Dayton Agreement left broad ruling powers in the hands of ethnic parties. This, in turn, gave rise to a tangle of overlapping and competing government offices that have, in the view of some critics, rendered Bosnia ungovernable. The education sector is a victim of this institutional sclerosis. Today, the country has 14 distinct education ministries, each touting different educational standards.

After 1995, displaced Bosnians began returning to their homes. But they were wary of each other — and so began to settle amongst themselves. By some estimates, post-war Bosnia was soon more ethnically segregated than the pre-war state. When parents resisted calls for integrated school districts, the “two schools under one roof” system was born.

Robert Beercroft, former ambassador and OSCE head of mission to Bosnia, told VICE News that ‘two schools under one roof’ “was meant to be a transitional stage for the reintegration of schools. But of course, it took on a life of its own.”

The supreme court decision promises to reverse the tide — at least for the Federation — but implementation will be tricky. The country’s governments have vowed to end school segregation before. Federation Education Minister Masic says that it is up to individual districts to enforce the court ruling.

“It will not be easy to convince some Croats and Bosniaks” to end segregation, Daniel Serwer, a former US State Department official and special envoy to Bosnia, told VICE News. “They fear abuse of the schools by the other group.” Others doubt that the political will for change exists in still-bullet-riddled Sarajevo, where Bosnia’s three presidents (one Serb, one Croat and one Bosniak) reside.

Will it succeed? Sometimes, when asked a political question, a Bosnian will reply with a telling quip: “I am of three minds about that.”