Dvadeset godina otkako je Dejtonski sporazum donio mir, Bosna i Hercegovina još pati od visoke stope siromaštva. U postdejtonskoj Bosni i Hercegovini ekonomski rast i smanjenje siromaštva išli su ruku pod ruku i 2007. siromaštvo je opalo na 14 posto (iako je nivo prosječnih primanja ostao niži nego u periodu bivše Jugoslavije). Ipak, otad se BiH bori da smanji stopu siromaštva, uz stagniranje smanjenja siromaštva. Godine 2011. smatralo se da je polovina stanovništva BiH bilo osuđeno na rizik od siromaštva ili socijalnu isključenost – što je viši procenat nego u svim evropskim zemljama osim u Bugarskoj.

Teškoće BiH u borbi protiv siromaštva i isključenosti važne su i za BiH i za druge zemlje. Prag siromaštva se bazira na trošenju minumuma kalorija i drugih osnovnih životnih potreba kao što su ogrjev za grijanje i kuhanje, osnovna zdravstvena njega i troškovi prevoza. U BiH, 15 od 100 ljudi ne može priuštiti ove osnovne životne potrebe. Nije čudo da 45 posto tražilaca azila u Njemačkoj dolaze iz šest zemalja Zapadnog Balkana, uključujući BiH. Njihovi glavni razlozi za traženje utočišta nisu politički nego ekonomski a o implikacijama se nedavno razgovaralo na samitu Evropske unije o Zapadnom Balkanu. Ali sada smo u poziciji da bolje razumijemo ko su siromašni i identificiramo politiku koja može pomoći da se donekle izađe iz siromaštva.

Twenty years since the Dayton Accords brought peace, Bosnia and Herzegovina still suffers from high poverty. In post-Dayton Bosnia and Herzegovina (BH), economic growth and poverty reduction went hand-in-hand and, by 2007, poverty had declined to 14 percent (even though average income levels remained lower than in the Yugoslav period). Yet, since then BH has struggled to reduce its poverty burden, with poverty reduction stagnating. In 2011, up to half of BH’s population were deemed at risk of poverty or social exclusion—a rate higher than all European countries except Bulgaria.

BH’s difficulty in fighting poverty and exclusion matters both for BH and for other counties. The poverty threshold is based on the cost of minimum calorie requirement and other life essentials such as fuel for heating and cooking, basic healthcare and transport costs. In BH, 15 out of every 100 people can’t afford these basic life essentials. It is no wonder that 45 percent of asylum seekers to Germany come from the six Western Balkan countries, including BH. Their main reasons to seek refuge are not political but economic and the implications were discussed recently at a European Union summit on the Western Balkans. But now we are in a position to better understand who the poor are and identify policies that could help at least some break out of poverty.

Kako živi jedna polovina

Na prvi pogled, profil siromaha u BiH je onakav kakav se može i očekivati. Kao što smo zabilježili u ranijem blogu za Budući razvoj, ruralni stanovnik je dvaput siromašniji nego njegov ili njen urbani sunarodnik (uz stopu siromaštva od 19 prema 9 posto). Oni bez ili samo sa osnovnim obrazovanjem su vjerovatno dvaput siromašniji od onih sa srednjim obrazovanjem. Uz obrazovanje usko je povezana i zaposlenost; nezaposleni i neaktivni su siromašniji od drugih.

Pomaže da se malo dublje zaviri u podatke:

• Radna mjesta prevode ekonomski razvoj u održivo smanjenje siromaštva a zaposlenost žena je posebno važna u ocjeni da li je kućanstvo siromašno. Sve familije nastoje da izvuku korist od ekonomskog rasta u BiH, i prihod od zarada donosi te dobitke u kućanstvo. Trećina rasta prihoda najsiromašnijih 40 posto stanovništva dolazi od zarada tokom perioda ekonomskog rasta 2004-07. Niska stopa učešća žena na tržištu rada iz siromašnih kućanstava ograničava njihovu dobit od ekonomskog rasta. Među kućanstvima u najsiromašnijih 40 procenata na tržištu rada je manje žena nego mušjkaraca (15 prema 42 posto). Među najimućnijih 60 posto, na tržištu rada je aktivno 32 posto žena.

• Djeca su siromašnija nego odrasli, uz 22 posto djece koja žive u siromašnim familijama. Drugim riječima, ljudi u velikim familijama su siromašniji nego u manjim familijama. Ovo je zabrinjavajuće jer postoji znatan rizik prenosa međugeneracijskog siromaštva, a ruralne familije su najviše pogođene. BiH ima najnižu stopu predškolskog obrazovanja (što je veoma važno za šanse djece da pobjegnu iz siromaštva) u regionu, a predškolsko obrazovanje skoro da i ne postoji u ruralnim sredinama. Ovo djeci daje malo šanse da pobjegnu iz siromaštva a njihovim majkama sa vještinom i željom da rade pruža malo mogućnosti da tako i urade.

• Sistem socijalne zaštite ne štiti efikasno siromašne od udara. Socijalna pomoć povećala se brzo tokom perioda ekonomskog rasta 2004-07, podigavši prihode 40 posto najsiromašnijeg dijela stanovništva u prosjeku 2.1 posto godišnje. Ali u isto vrijeme, oni su povećali i prihode najimućnijih 60 posto stanovništva za 1.3 posto godišnje. Samo 17 posto od svih nedoprinosnih naknada u BiH odlazi najsiromašnijim grupama stanovništva, dolazeći do manje od četvrtine te grupe i oni praktično ne utiču na smanjenje siromaštva. Osim toga, samo oko 60 posto Bosanaca vjeruju da djeca zaslužuju veću podršku vlade. Ovo se poredi sa 85 posto onih koji vjeruju da stariji zaslužuju veću podršku, iako, zahvaljujući pristojnim penzijama, samo 7 posto penzionera su siromašni (u poređenju sa 22 posto djece). Starije stanovništvo BiH znači da djeca rizikuju da budu odgurnuta dalje na listi prioriteta.

How one half lives

On the face of it, the profile of the poor in BH is as you would expect it. As we noted in a previous Future Development blog post, a rural dweller is twice as likely to be poor as his or her urban compatriot (with poverty rates of 19 versus 9 percent). Those with no or only primary education are twice as likely to be poor as those with secondary education. Closely connected to education is employment; the unemployed and inactive are more likely to be poor than others.

Delving a little deeper into the data is helpful:

• Jobs translate economic growth into sustainable poverty reduction, and female employment is especially important in determining whether a household is poor. All families tend to benefit from economic growth in BH, and wage income brings these gains to households. A third of the increase in income of the poorest 40 percent of the population came from wage income during the period of economic growth of 2004-07. Low labor market participation by women from poor households limits their gains from economic growth. Among households in the poorest 40 percent, females are much less likely than males to be in the labor market (15 versus 42 percent). Among the wealthiest 60 percent, 32 percent of women are active in the labor market.

• Children are much more likely to be poor than adults, with 22 percent of children living in poor families. Put another way, people in large families are poorer than smaller families. This is concerning because there is a significant risk of intergenerational poverty transfer, and rural families are most likely to be affected. BH has the lowest rates of preschool education (which matters considerably for children’s chances of escaping poverty) in the region, and preschool education is almost nonexistent in rural areas. This gives children little chance of escaping poverty and gives those mothers with the skills and desire to work little ability to do so.

• The social welfare system does not protect the poor effectively from shocks. Social assistance increased fast during the period of economic growth of 2004-07, boosting the incomes of the poorest 40 percent of the population by an average of 2.1 percent per year. But at the same time, they also increased the incomes of the wealthiest 60 percent of the population by 1.3 percent annually. Only 17 percent of all non-contributory benefits in BH go to the poorest quintile of the population, reaching less than a quarter of that group, and they have virtually no effect on poverty reduction. In addition, only around 60 percent of Bosnians believe that children deserve more support from the government. This compares to 85 percent who believe the elderly deserve more support, even though, thanks to decent pensions, just 7 percent of retired people are poor (compared to 22 percent of children). BH’s aging population means that children risk being pushed further down the priority list.

Kako druga polovina može da pomogne

Razumijevanje tih osnovnih činjenica o siromaštvu može pomoći BiH da siromašnim pruži više mogućnosti. Dobra politika koja promovira ekonomski rast i zapošljavanje koristiće siromašnim. Ovo uključuje smanjenje visoke stope poreza s kojima su radnici i firme suočeni i olakšice za obavljanje posla. Druge politike koje mogu pomoći uključuju:

• Smanjiti visoku stopu poreza zaposlenima s niskim primanjima (onima koji zarađuju samo 100 eura mjesečno isplatiti trećinu u socijalnim doprinosima);

• Usmjeriti sistem socijalne pomoći na zaštitu onih kojima je najpotrebnija – uključujući djecu – u vrijeme kad im je najviše potrebna, na primjer u vrijeme ekonomskih previranja;

• Proširiti pristup obrazovanju u ranom djetinjstvu i brigu o djeci; i

• Promovirati dugoročno učenje na osnovu vještina koje traže firme.

Redovno prikupljanje podataka će olakšati da se identificiraju politike kako bi se pomoglo siromašnim i, zahvaljujući velikoj naplati javnih prihoda u BiH, dobiće se resursi za podršku siromašnim i odrediti put iz siromaštva. Za usmjeravanje tih resursa prema onima kojima zaista trebaju (posebno u vrijeme kriza) trebaće dug put kako bi siromašnim bio pružen bolji život.

How the other half can help

Understanding these basic facts about poverty can help BH provide the poor with more opportunities. Good policies that promote economic growth and employment would benefit the poor. This includes reducing the high tax burden that workers and firms face and making it easier to do business. Other policies that could help include:

• Tackle a very high tax burden for low-income employees (those earning just 100 euros per month pay a third in social contributions);

• Refocus the social welfare system on protecting those who most need it—including children—at the times they most need it, notably during economic downturns;

• Expand access to early childhood education and childcare; and

• Promote lifelong learning based on the skills required by firms.

Regular data collection would make it easier to identify policies to help the poor and, thanks to BH’s strong revenue collection capacity, it would have resources to support the poor and design pathways out of poverty. Targeting those resources toward those really in need (especially in crises) would go a long way toward making life better for the poor.