SPASIOCI: NIJE BILO VREMENA ZA STRAH

22.05.2014.

‘‘Kad su nas vidjeli s punom opremom, ljudi su rekli – ako nas ovi ne spase, neće niko’’, navodi Jelena, dodavši kako je osjećala ogromnu odgovornost i dužnost da pomogne unesrećenima.

Nije bilo vremena za strah

Na upit o tome kako je uspijevala da sačuva snagu i zadrži pribranost, ističe kako joj je mnogo pomogla ekipa s kojom radi, budući da su svi odličan tim i dišu kao jedno. “Kad pored sebe imate ljude koji su mirni, staloženi, koji vas bodre, daju vam hrabrost i ulijevaju povjerenje i sigurnost, onda i vi dobijete kontrolu uma”, priča Jelena. ’‘Nije bilo vremena za strah. Čovjek u takvoj situaciji nije u stanju ni da misli o sebi, a kamoli na strah’‘, pojašnjava Jelena.

Scena koje će se sjećati čitavog života jeste ona iz jedne zgrade u Doboju u koju je ušla kako bi ljudima podijelila lijekove.

‘‘Gazim kroz vodu do pasa, a ispred mene izlazi djevojčica u crvenoj haljinici, kojoj dajem Plazmu, budući da je to i dvije litre mlijeka bilo sve što smo ponijeli s nama. Raširila je ruke, zagrlila me svom snagom i poljubila… Nisam smjela plakati u tom trenutku, morala sam biti jaka…’‘, prisjeća se Jelena.

A kakvi su budući planovi ove nevjerovatne djevojke? Jelena jeodlična učenica s prosjekom 5,0, te kaže kako ni njeni profesori ne mogu vjerovati kako od silnih obaveza stigne učiti.

Meni ne treba priznanje, išla sam svojim srcem…

‘‘Dobra organizacija je najvažnija. Imam želju da upišem medicinu, a ako ne to, onda nešto u vezi policije ili vojske’‘, kaže ova djevojka, te dodaje:

‘‘Meni ne treba niko da me veliča, niti da o meni piše… Ja ne dobivam nikakve pare za ovo, ne treba mi nikakvo prizanje. Jednostavno sam išla svojom dušom, svojim srcem...’‘

Ovoj nevjerovatnoj djevojci želimo mnogo sreće i uspjeha u njenom životu!

Radiosarajevo.ba