/header_small.png)
Poslije poplava Aftermath
/POSLIJE-FOTO-34-fb-tw.jpg)
DRUŠTVENE MREŽE
UKRATKO
"Prije sedamnaest godina sam radio sa njima na toj kući, na zgarištu stare smo pravili novu i radili udarnički, nosio nas neki silni optimizam, čovjek se vratio na svoje pa kreće od nule, za mjesec dana je uselio u prizemlje, narednih godina je kompletno završena, fasada i oluci tek prošle godine. Sad ga ponovo čeka početak, ne od nule kao onda nego iz debelog minusa. Zemlju i usjeve, ono od čega živi, je odnijela ili pijeskom zatrpala rijeka. Većina uloženog u sjetvu je uzeto na veresiju, kako će od toga da se oporavi ne znam."
SOCIAL NETWORKS
SUMMARY
"Seventeen years ago I worked with them on that house, we built the new house on the rubble of the old one, driven by immense optimism, the guy returns to his home and starts from scratch, after a month the ground floor is done and he moves in, in the next few years manages to complete it, the façade and gutters were put up just last year. Now once again he’s at the beginning, not starting from scratch, but in debt. The land and crops, from which he lives, are washed away or buried under sand. Most of what he invested in sowing was bought on a loan, how he’ll recover I have no idea."
20.05.2014.
Danas sam se slomio od viđenog, očaj, kad se istrijeznim valjda ću biti u stanju da objasnim zašto.
Sad me grdan mahmurluk drma ali malo sam bolji nego sinoć pa da probam.
Bio kod druga iz osnovne, klizište mu rascijepilo kuću, on i brat mu demontitraju ono što se može iskoristiti za ponovnu gradnju a pitanje je, prije sata nego dana, kad će se kuća skroz skroz srušiti. Ne da nikome da ulazi unutra, ni ženi ni djeci ni meni, samo on i brat rade.
Prije sedamnaest godina sam radio sa njima na toj kući, na zgarištu stare smo pravili novu i radili udarnički, nosio nas neki silni optimizam, čovjek se vratio na svoje pa kreće od nule, za mjesec dana je uselio u prizemlje, narednih godina je kompletno završena, fasada i oluci tek prošle godine. Sad ga ponovo čeka početak, ne od nule kao onda nego iz debelog minusa. Zemlju i usjeve, ono od čega živi, je odnijela ili pijeskom zatrpala rijeka. Većina uloženog u sjetvu je uzeto na veresiju, kako će od toga da se oporavi ne znam.
Sjedio sam u avliji sa njihovom majkom, u onaj posleratni vakat žena je bila zmaj, od mješalice do furune. Danas je zbog amputacije prstiju teško pokretna i leži na krevetu malo dalje od kuće, gleda u kuću i sinove sa kreveta ispod suncobrana i plače. Sve me podsjetilo na onu scenu iz Idi i smotri, ono kad njemački vojnici iznose staricu na krevetu i ostavljaju je da gleda kako selo oko nje gori. Jebiga, tu mi je zlo došlo, baš sam tešku mučninu osjetio. Spuštajući se od njih sam nagazio na guju od bar metar i po. Ne plašim se nešto posebno guja ali sekunda horora kad se nagažena guja izvila je bila dovoljna da me svi zubi zabole.
Što se tiče ostalog, dobro je sad trenutno. Volja i iskrena namjera da se pomogne su tu, drago mi je kad vidim npr. ovo, pomažu ljudi jedni druge i to je stvarno za svaku pohvalu.
Mene brine naredni period, mjeseci i godine koje dolaze, kad sami sebi ostanemo prepušteni. Cijelu Bosnu vidim kao onoga mog druga.
Anonymous, on 20 May 2014-23:32,said
Drži se prijatelju, šta da ti pametno kažem, preživećemo svi nekako, štap i kanap, kao i uvek.
/floodsubg5.png)
/floodsubg4.png)
/floodsubg3.png)
/floodsubg2.png)
/floodsubg1.png)
/left.png)