Kuda god da putujem u Bosni i Hercegovini, pokušavam se sastati sa običnim građanima, posebno mladima i sa njima razgovarati o novoj strategiji EU i Reformskoj agendi koja je rezultat te strategije. Jedna stvar jasno proizilazi iz svih ovih razgovora: većina ljudi u stvari uopšte ne razumije Reformsku agendu.

To nije njihova krivica. Javnosti nisu na raspolaganju detaljne informacije i mi koji želimo da Reformska agenda bude uspješna moramo puno više raditi kako bi bolje objasnili šta ona predstavlja i zašto je vrijedi podržati.

Prvo i najvažnije, to je posao političara. Važna razlika u poređenju sa prethodnim inicijativama je da ovaj put međunarodna zajednica nije ta koja određuje agendu. Prioritete u Reformskoj agendi su odredile državna i entitetske vlade, a naša uloga je bila ne da diktiramo prioritete, nego da pružimo savjete i podršku. I mi smatramo da su ovo pravi prioriteti.

Zašto? Pa da dočaram neke od izazova sa kojima se vaše vlade suočavaju, iznijeću par statističkih podataka koji su rezultat nedavnih analiza Svjetske banke, EBRD i MMF-a, između ostalih:

• Ove godine se očekuje rast bh. ekonomije od 2,8%, ali zbog niske osnove ovaj rast je jednostavno prespor. Ekonomija je opterećena ogromnim javnim sektorom koji, samo da bi opstao, već troši skoro 50% BDP-a, a koji dodatno raste, kako veličinom, tako i troškom, i u kome se plate povećavaju puno brže nego u privatnom sektoru.

• Nezaposlenost mladih od preko 60% znači da se gubi ljudski potencijal i da preveliki broj talentovanih ljudi odlazi kako bi pronašli prilike koje im nisu na raspolaganju u sopstvenoj zemlji – po jednoj procjeni prošle godine njih 68.000 je napustilo BiH. Ukupna populacija se smanjuje, osim broja penzionera koji je u porastu.

• BiH je i dalje zemlja u kojoj je teško poslovati, sa najkrućim zakonodavstvom o radu u regionu i sa nekim od najnižih ocjena u svijetu za lakoću pokretanja biznisa, dobivanje građevinskih i komunalnih dozvola i plaćanje poreza. To je jedan od razloga zašto uvozite mnogo više nego što izvozite.

• Porezi u BiH su među najvišim u Evropi, ali su usluge javnog sektora često značajno ispod evropskih standarda. Doprinosi za socijalnu zaštitu u visini od 15,5% BDP-a su najviše u Jugoistočnoj Evropi, ali premalo tog iznosa ide najsiromašnijima u društvu, dok punih 17% socijalnog budžeta ide u ruke 20% najbogatijih u društvu.

• Prema istraživanju Gallupa iz 2014. godine, 91% građana u BiH vjeruju da je korupcija u vlasti široko rasprostranjena – a to je drugi najgori rezultat u svijetu.

Sve ovo znači da su politička i socijalna ekonomija ove zemlje neuravnotežene i neodržive. Jedini način da se ovi problem rješavaju je putem ozbiljnog i kontinuiranog programa reformi. Ovako nešto se već dešava u regionu i u cijelom svijetu. Bosna i Hercegovina kasni. U konkurentnoj i brzoj globalnoj ekonomiji, nema vremena za gubljenje.

Da detaljnije sagledamo reforme, da vidimo kako će se putem njih pokušati riješiti neki od ovih ekonomskih i socijalnih izazova. Po mom mišljenju, tri su ključne teme koje se iznova ponavljaju u Reformskoj agenda: rast, radna mjesta i pravičnost.

Rast. I vi morate više ulagati u područja koja mogu dovesti do stvarne vrijednosti – poput energije, transporta i infrastrukture. Poresko opterećenje na rad je već previsoko, tako da novac mora doći iz drugog izvora. Reforme uključuju mjere za smanjenje ogromnog troška javnog sektora putem reforme javne administracije i putem privatizacije, restruktuiranja ili zatvaranja državnih kompanija koje bilježe gubitke i koje iscrpljuju ekonomiju. Reformiranjem i pojednostavljenjem poreznog sistema i uvođenjem snažnijeg sistema inspekcija i kazni, vlade će pokušati da se bore protiv sive ekonomije i tako povećaju prihode. Za očekivati je povećanje akciza na potrošnju, na primjer, goriva ili alkohola, kako bi se finansirala poboljšanja u cestovnom i zdravstvenom sektoru.

Radna mjesta. Bosni i Hercegovini trebaju radna mjesta, a održiva nova radna mjesta mogu doći samo iz privatnog sektora. To znači da se BiH mora preobraziti u poželjno mjesto za domaće i strane investitore. Reformska agenda daje veliki prioritet reformama koje imaju za cilj poboljšanje poslovne klime – smanjenje birokratije, smanjenje poreza i parafiskalnih nameta, jačanje pravne sigurnosti ugovora i ubrzavano rješavanja komercijalnih sporova. Novi zakoni o radu će olakšati kompanijama da budu fleksibilnije po pitanju promjena na tržištu i ohrabriti ih da upošljavaju više radnika kada uspješno posluju. Trebaće uvesti i mjere za lakše i jeftinije zapošljavanje mladih koji prvi put stupaju u radni odnos.

Pravičnost. Reforme uključuju specifične mjere za borbu protiv korupcije i jačanje nezavisnosti i efikasnosti sistema pravosuđa. Pojednostavljene procedure za registraciju kompanija i plaćanje poreza, uključujući i veću upotrebu e-usluga, će smanjiti mogućnosti za korupciju. Sistem socijalne zaštite će također biti revidiran, tako da više novca ide onima kojima je najviše potreban. 7% stanovništva bi moglo raditi ali ni ne traži posao. Treba očekivati promjene koje će povećati njihovu motivaciju kako bi postali produktivni članovi društva.

Ove će reforme bez sumnje biti teške i bolne. Ponekad je potreban hirurški zahvat kako bi se pacijent izliječio. Ali, postoji i pozitivna strana priče o kojoj se nedovoljno govori, a može se sažeti u jednoj riječi: modernizacija.

Reformska agenda znači postavljanje ove zemlje na stabilnije ekonomsko tlo. Znači otvaranje radnih mjesta i prilika za veći broj ljudi, ne samo nekolicinu privilegovanih. Znači i borbu protiv nejednakosti i nepravde u društvu. Ovo su najbitnija pitanja za većinu ljudi u ovoj zemlji i zbog toga je EU odlučila da se prvo na njih usmjeri.

Zato se nadam da će građani podržati ove reforme. Političari moraju čuti glasove onih koji bi mogli osjetiti prednosti modernizacije– mladi ljudi, poduzetnici i biznisi – moraju ih čuti bar jednako glasno kao što čuju glasove onih koji su na dobitku zbog starodmodnog i nepravičnog statusa quo.

Wherever I go in Bosnia and Herzegovina, I try to seek out ordinary citizens, particularly young people, and to talk to them about the new EU strategy, and the Reform Agenda that has come from it. From all these conversations, one thing is very clear: most people really don’t understand what the Reform Agenda is all about.

That’s not their fault. There’s not enough detailed information available to the public. Those of us who want to see the Reform Agenda succeed have to work a lot harder to explain what it means, and why it’s worth supporting.

First and foremost, that’s the job of politicians. One important difference from previous initiatives is that this time the international community is not setting the agenda. The priorities in the Reform Agenda are those of the State and Entity-level Governments. Our role has been to advise and to support, not to dictate. But we think that they are the right priorities.

Why? Well, to illustrate some of the challenges facing your governments, here are a few statistics, drawn from recent analysis by the World Bank, EBRD and the IMF, amongst others:

• BiH’s economy is expected to grow by up to 2.8% this year, but this is from a low base and it’s just too slow. The economy is weighed down by a huge public sector that already consumes nearly 50% of GDP just to sustain itself, and which is growing in both size and cost, with wages increasing much faster than in the private sector.

• Youth unemployment of over 60% means that a huge amount of human potential is being wasted, and too many talented people are leaving to find opportunities elsewhere that they are denied at home – by one estimate, 68,000 last year. The overall population is shrinking except for the number of pensioners, which is growing.

• BiH remains a really difficult country in which to do business, with the most rigid labour regulations in the region, and some of the worst scores in the world for ease of starting a new business, getting construction permits and utilities, and paying taxes. This is why you import much more than you export.

• Taxes in BiH are amongst the highest in Europe, but public services are often well below European standards. At 15.5% of GDP, social security contributions are the highest in South East Europe, but much too little goes to the poorest members of society, while a full 17% of the welfare budget goes to the wealthiest 20% of the population.

• According to a 2014 poll by Gallup, 91% of people in BiH believe that corruption in government is widespread – the second worst score in the world.

All of this means that the political and social economy of this country is unbalanced, and unsustainable. The only way to tackle these problems is through a serious and sustained programme of reforms. This is already happening elsewhere in the region, and around the world. BiH has left it very late. In a competitive and fast-moving global economy, there is no more time to lose.

Let’s look at the reforms a bit more closely, to see how they will try to address some of these economic and social challenges. For me, there are three key themes that run throughout the Reform Agenda: growth; jobs; and fairness.

Growth. You also need to invest more in areas that can create real value – like energy, transport and infrastructure. Taxes on jobs are already too high, so the money will have to come from elsewhere. The reforms include measures to reduce the huge cost of the public sector, through public administration reform, and through the privatisation, restructuring or insolvency of loss-making, state-owned companies that are a drain on the economy. By reforming and simplifying the tax system, and introducing a more robust system of inspections and penalties, governments will seek to tackle the grey economy, and to increase revenues. And expect increases to excise duties on consumption, like fuel or alcohol, in order to pay for improvements to roads and the health sector.

Jobs. BiH needs jobs. And sustainable, new jobs can only come from the private sector. That means that BiH has to turn itself into an attractive home for domestic and foreign investors. The Reform Agenda puts a high priority on reforms to improve the business climate – cutting red tape, lowering taxes and para-fiscal fees, strengthening the security of contracts and accelerating the resolution of commercial disputes. New labour laws will make it easier for companies to react more flexibly to changes in the market, and should encourage them to employ more people when times are good. And there should also be measures to make it easier, and cheaper, for companies to recruit young people who are entering the workforce the first time.

Fairness. The reforms include specific measures to tackle corruption and to strengthen the independence and efficiency of the justice system. Simplified procedures for business registration and taxation, including more use of e-Services, will reduce the opportunities for corruption. The social welfare system will also be reviewed, so that more money goes to those who most need it. 7% of the population could work but are not even looking for employment. Expect changes to increase the incentives for them to become productive members of society.

There’s no doubt that these reforms won’t all be easy, or pain-free. Sometimes surgery is needed to heal the body. But there is also a very positive story which has not been told enough. It can be summed up in a single word: modernisation.

The Reform Agenda is about putting this country on a more stable economic footing. It’s about opening up jobs and opportunities to the many, not just the privileged few. It’s about tackling the inequalities and injustice within society. These are the issues which matter most to most people in this country. That’s why the EU decided to focus on them in the first place.

So I hope that people will get behind these reforms. Politicians need to hear the voices of those who stand to gain from modernisation – young people, entrepreneurs and businesses, the poor and unemployed – at least as loudly as the voices of those who benefit from the outdated and unfair status quo.